Anketa

Pozdrav ljudi, imala bih veliku molbu za Vas. Ukoliko ste u mogućnosti da li biste mogli odvojiti malo svoga vremena i ispuniti mi anketu za potrebe diplomskog rada? Stvarno nije zahtjevna niti ćete izgubiti previše vremena a biti ću Vam jako zahvalna. Hvala svima!



https://docs.google.com/spreadsheet/viewform?formkey=dEN3dG9QWWl1S3IxYmtMM2lrMkI2Vnc6MQ 


symphonical

20.07.2012. u 00:00
° 2 thoughts of the world ° Print ° # °

Spomenar

Sjećam se kada sam te vidjela zadnji put. Padao je snijeg, a ja sam išla kući. Čistio si prilaz svoje kuće i gledao prema meni. Žurila sam se, nisam oklijevala.

Sjećam se kada sam te vidjela zadnji put. Bila si u busu, tražila si mjesto. Vidjela si me, nisam se obazirala. Slušala sam glazbu.


Sjećam se kada sam te vidjela zadnji put. Još uvijek se sjećam tvoga smijeha, tvoje duge kose. Bila sam u tvojoj kući. Opraštale smo se, ali nisam se obazirala. Zagrlila si me, a ja tome nisam pridodavala pažnju.


Sjećam se kada sam te vidjela zadnji put. Nisi nas htio napustiti. Osjećala sam da nešto nije u redu, ali nisam se osvrtala. Tjedan dana kasnije si umro. Sam.



Sjećam se kada sam te Vi bili živi i dio moga života.


Treba učiniti svaki trenutak posebnim, pokazati voljenim osobama da nam je stalo.

Ne mora sve biti savršeno, ali lijepo je znati da si voljen.

I nikada se ne smijemo rastajati u ljutnji s voljenima, što ja često činim, jer nikada neznamo koji nam je rastanak posljednji.







26.03.2011. u 10:13
° 1 thoughts of the world ° Print ° # °

Osobno

Već duže vrijeme nisam ništa ovdje objavljivala. Može se reći- blokada. Kreativna blokada teško.
Prije mentalna blokada.
Oduvijek mi je pisanje služilo kao način opuštanja. U najgorim trenucima uvijek sada znala na što se sigurno mogu osloniti.

Tako da- vraćam se korijenima.
Očito.
Ili je to samo kratkotrajno zavaravanje.

Svi mi u životu imamo neke trenutke u kojima mislimo da je sve propalo. Osvrćemo se unazad i sagledavamo svoj život iz svih mogućih perspektiva.

Ali iz svih perspektiva izgleda i dalje loše, bila to žablja ili ptičja perspektiva. zubo

Što kada u tvom životu dođe trenutak u kojem pomisliš- Što ako su sve moje donesene odluke u životu bile pogrešne?

Što ako smo ih donijeli u krivim trenucima, neposrednim ili posrednim utjecajima osoba do kojih nam je stalo...što ako smo ih donijeli upravo radi njih? Možda su nas tuđa očekivanja dovela na krivi put...ili naša ravnodušnost...

Ravnodušnost prema životu, ravnodušnost prema našoj okolini i budućnosti.


Kada nemaš nikakva očekivanja zašto se uopće i truditi? Možda je najbolje odmah odustati i dopustiti da nas gomila povede.

Ili najvjerojatnije od svega- ta odluka u tom razdoblju našeg života savršeno nam je odgovarala.
Nikada nismo ni pomislili da ćemo ju jednoga dana "prerasti" ali i zapeti u pokušaju da ju nadrastemo.

Naše odluke formuliraju našu budućnost, naše prijatelje, našega partnera...smjer našega života. Formuliraju posao koji ćemo obavljati cijeli život, formuliraju i one najsitnije sitnice na koje ni ne pomislimo.

Kada bismo znali da nam i najmanja odluka može promijeniti naš cjelokupni život, bismo li bili pažljiviji?eek


02.01.2011. u 16:20
° 3 thoughts of the world ° Print ° # °

Počivanje u miru...do kada???

Znate što je najgore?

Vrijeme.

Kada si dijete i želiš naglo navršiti 18 godina onda je tvoj saveznik.

Kada si stariji čovjek, na izmaku snaga, onda je tvoj najveći i nepobjedivi neprijatelj.

Vrijeme i zaborav.

Dvije najgore riječi.

Što uopće ostane kada čovjek umre?

Sjećanja. Jedino to preostaje. Nedovoljno.

Djeca se sjećaju svojih roditelja. Unuci se sjećaju svojih djedova i baka. Unuci se ne sjećaju svojih prabaka i pradjeda, ali posjećuju njihove grobove iz poštovanja.

Posjećujem grob svoga djeda.

Svoje prabake i pradjeda.

Svoje praprabake i prapradjeda.


Koliko su sjećanja trajna? Koliko je poštovanje duboko?


S vremenom sve završi.

Više nitko ne posjećuje te grobove.

Napušteni su, zaboravljeni.

Uvijek se govori da čovjek živi sve dok postoji netko tko ga se sjeća čak i nakon njegove smrti.

Ali čak i to ima sve to kraj.


I onda je sve prepušteno čekanju.

Čekanju da pohlepa današnjeg doba uništi posljednja počivališta naših nekad voljenih i najmilijih.


Neki dan sam prolazila jednim grobljem.

Stari zapušteni grobovi nizali su se jedni za drugim.

I onda odjednom- naljepnica- Molimo Vas da se javite u naš ured radi rješavanja pitanja oko grobnog mjesta.

Naljepnice na grobovima za koje je očito da ih nitko ne posjećuje već duže vrijeme.

Zna se da nitko neće doći u ured radi toga groba.


I onda će početi.

Prvo će nestati ploča.

Jedini dokaz da je ta osoba ikada postojala, da je nekome bila važna.

Grobovi koje su roditelji podigli svojoj prerano preminuloj djeci, obitelji u tuzi, braća, sestre, žene koje su izgubile ljubav svoga života....

Image and video hosting by TinyPic

Sve će to nestati.

Više nije za nikoga važno.

To bar ONI misle.

Novac je najvažniji.

Sve je ostalo sporedno.

I onda će jedne noći iznijeti ostatke tih osoba i sve pokopati u neku nepoznatu grobnicu, i to će biti kraj.


Cilj je postignut. Novi novac je na putu.

Ponovno će neka obitelj kupiti grobno mjesto, plaćati naknade kako bi njihovi najmiliji počivali u miru.


Ali počivanje u miru očito ima vremensko ograničenje.








18.10.2010. u 00:45
° 2 thoughts of the world ° Print ° # °

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.




design: moi

< srpanj, 2012  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2012 (1)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Listopad 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Prosinac 2009 (1)
Srpanj 2009 (2)
Travanj 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (5)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (6)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (13)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


comments no/si?







Volim...
- ljubav, vegetirati i slušati glazbu, šetati po noći, gledati tužne ljubiće i plakati (:)), čitati duge knjige, nježnost, toplinu, nečiju blizinu, ljubav, smijeh, more, plivanje, puni mjesec, mrak, miris pokošene trave, izležavanje u travi (bez obzira na kukce) , izmjenu godišnjih doba, jesen, suho lišće, vrtiti se na vrtuljku, visinu, vjetar, snijeg u 12 mjesecu, odsjaj vatre u toploj sobi, topao krevet, kišu, grmljavinu, ležati u krevetu dok vani grmi i pada, zamišljati kako bi bilo kad bi bilo, razmišljati o prošlosti, nepoštivanje pravila smijeh, šetati po šumi, otkrivati nove puteve, brinuti se sama za sebe, kaktuse, Index..nut , bademe, čokoladu, sladoled iz Mcdonaldsa smokin, ljiljane, ruže, mačke, pse, patke, kornjače...ukratko sve životinje sretan...

Ne volim...
- zlostavljače životinja i ljudi headbang, okrutnost, nepravdu, nesanicu, prejako sunce, neispunjena obećanja, neistinu, nakrcani trolej, dosadni fax, tvrdoglavost, pretjerani pesimizam (povremeni je ok), pritisak, nemoćnost, pretjerivanje, prelako odustajanje (to mrzim kod sebe), kada mi netko pametuje, neprihvaćenost, naporne ljude, pauke puknucu...


Blogovi koje pratim:

Stranger in the World
I wish I am somebody else in other place
Matti
Bella
missillusion
Top sicret
Brinetica
Pisaljka
Lady of the Lake Scrolls
Lagane misli
Moje oči otvaraju dušu
It is too late now your life is no longer beautiful!!!

Created by Crazyprofile.com



Ičici

50 godina.
Pola života.
Pola stoljeća.
Jedna ljubav...

Bili ste jedno,
još ste jedno.
Dok vas smrt ne rastavi.


...


Otišao si..
Bez riječi, bez pozdrava...
Bez oproštaja.

Sanjala sam te,
Ali i dalje te nije bilo.

I sada te nema,
vrijeme prolazi,
rane ostaju,ali tebe i dalje nema...

Zašto si me napustio?


......


U daljini čuju se valovi,
podsjećaju me na tebe.
Vrijeme provedeno tu,
daleko...
Daleko od ostalih.
Sami...
Dani su prolazili kao sati.
Tjedni su prolazili kao minute.
Postojimo samo ti i ja

Nitko drugi...